Ljudi ponekad uglavnom nesvjesno igraju “Psihološke igre”, započinju “Igru odraslih”, nesvjesno ulaze u jednu od tri uloge; napadača(progonitelja), žrtve ili spasitelja. Ta igra uvijek negativno završava i osobe koje u njoj sudjeluju ne osjećaju se dobro.

Također ove psihološke igre mogu biti i na svjesnoj razini. Tada se radi o manipulaciji.

Pojam “Drama trokut” ili “Karpmanov drama trokut”, proizašao je iz psihološkog pravca Transakcijska analiza, jedan od pravaca na kojem se temelji NLP-Neuro lingvIstičko programiranje.

Osoba koja ulazi u ovu psihološku igru, započinje iz pozicije: ili žrtve ili napadača ili spasitelja.

NAPADAČ se uvijek postavlja u superiornu poziciju iz koje obezvrjeđuje druge, kontrolira, kritizira i ljuti se na druge, stavljajući ih u ulogu žrtve. Apsolutist je, smatrajući da je on uvijek u pravu.

ŽRTVA je u stanju patnje, straha, bespomoćnosti, bezvrijednosti. Osjeća da ju se loše tretira, smatra da to ne zaslužuje, nije zadovoljna takvim ophođenjem drugih prema njoj, no ne čini ništa da izađe iz te situacije. Traži oko sebe ili napadača ili spasitelja da bi opravdala osjećaj žrtve.

SPASITELJ osjeća sažaljenje prema žrtvi i bijes prema diktatoru. Osjeća se dobro i da je njegova uloga ispunjena ako pronađe osobu kojoj bi mogao pružiti pomoći ili savjet ( iako to od njega osoba nije tražila). Cilj njegovih postupaka i savjeta je samo-potvrda, a ne stvarna pomoć.

Postoji takva kategorija ljudi koji su uvijek svjesni problema drugih i čini se da su aktivno uključeni u njih, ali bez puno smisla.

Uvijek postoji sekundarna dobit onoga tko započinje “Igru odraslih” u jednoj od ove tri uloge.

Svi sudionici dobiju ono što žele dobiti.

Najveće ograničenje ovog trokuta je da oni koji sudjeluju u ovoj psihološkoj igri, ne vide sebe kao napadača, žrtvu ili spasitelja(iracionalnog).

Svi oni vjeruju da je njihova uloga racionalna ,savršeno razumna i opravdana, zato što ne vide širu sliku, već samo dio situacije.

U toku ove igre, puno puta se izmjenjuju uloge. Npr. spasitelj se umori od “spašavanja” žrtve i u nekom trenutku prelazi u ulogu napadača.

Primjer.1

Šef na poslu( napadač)-Djelatnik koji pije(žrtva)-Sindikalist(spasitelj)

Isto tako ove uloge se izmijenjaju: šef postaje žrtva, sindikalist napadač, djelatnik koji pije(spasitelj)

Primjer 2.

Obitelj gdje je otac agresivan(napadač), supruga(žrtva), dijete(spasitelj).

Dijete “spašava ” godinama majku od agresivnog oca, suosjeća s majkom i osjeća bijes prema ocu, no u jednom trenutku se umori i postaje ljuto na majku i postaje napadač. Predbacuje joj zašto se ne zna izboriti za sebe i suprotstaviti se agresivnom suprugu, tj.njegovom ocu.

Ili žrtva u nekom trenutku može također postati napadač onoga tko ju je stavio u položaj žrtve ili napadač svog spasitelja.

Napadač, može postati spasitelj, nakon čina pokajanja.

Kako izaći iz tog začaranog kruga ove “Psihološke igre”?

Osvijestiti u kojoj smo ulozi i iz kojeg razloga to radimo? Ako se ne osjećamo dobro, trebamo svjesno izaći iz toga i PREKINUTI IGRU.